Neretko se dešava da svog ukućanina, prijatelja, poznanika pogrešno etiketiramo kao lenjog, nesposobnog, nezainteresovanog, a koji je zapravo „zarobljen“ u vrtlogu anksioznosti. Takođe, može biti da njegove neprijatne doživljaje podcenjujemo, šaljući poruke „Ne brini… Sve će biti dobro… Opusti se…“. Ove rečenice vrlo verovatno neće pomoći… pa čak i ako su sa najboljom namerom izažene. Zamislite samo da vam neko, kada ste tužni, uputi poruku „Nemoj biti tužan“. Ne pomaže, zar ne? Štaviše, može i da odmogne.
Stoga, važno je da, pre svega prepoznamo kod ljudi anksiozna stanja, da ih razumemo, te da adekvatno reagujemo u cilju pružanja pomoći.
Šta je poželjno i adekvatno da uradite kada ste u susretu sa osobom koja je anksiozna?
Slušajte
Za početak, nije neophodno ništa više da radite, no da budete tu i slušate, ali zaista. Osobe koje su anksiozne su najčešće konfuzne, tako da čak ni one ne znaju šta je to što ih muči, pa ćete im pažljivim slušanjem pomoći da organizuju svoje misli i smire se. Budite strpljivi.
Prepoznajte težinu strepnje i brige svog sagovornika
Kao što je napomenuto, reći „Nije to ništa… nema razloga da brineš toliko…“ nema efekta. Štaviše, može pogoršati situaciju. U većini slučajeva, anksiozna osoba zna da su njeni strahovi iracionalni, ali ne žele da im vi uvek ponavljate to. Stavite joj do znanja da prepoznajete težinu njene brige i nelagnodnosti.
Budite ohrabrujući
Visoko intenzivna anksiozna stanja mogu biti veoma uznemirujuća. Osobe koje su doživele panične napade, najčešće ih opisuju kao preterane strahove od smrti ili doživljaje srčanog udara. Stoga, važno je uveriti osobu koja doživljava napad da nije u opasnosti, iako su senzacije prilično neprijatne. Simptomi su obično najjači u prvih desetak minuta.
Podstičite duboko disanje
Osobe koje su anksiozne do nivoa paničnih napada vrlo često ubrzano dišu, sa ciljem “osiguravanja” dovoljne količine kiseonika. Ipak, na taj način dovode do pogoršanja stanja procesom hiperventilacije. Znajući ovo, podstaknite anksioznu osobu da duboko i sporo diše, pri čemu bi izdisaj trebalo da traje dvostruko duže od udisaja.
Fokus na “sada i ovde”
Tehnike “prizemljenja” (o kojima smo pisali) ili drugi načini da se osoba oseća povezano sa sadašnjošću mogu biti delotvorni u cilju skretanja pažnje sa aktuelnih briga. Podstaknite sagovornika da angažuje svoja čula i da svakim čulom detektuje nešto iz prostorije gde se nalazite.
Pitajte sagovornika šta mu je potrebno
Vi ne čitate misli. Nemate tu sposobnost. Nema je niko. Stoga, sasvim je na mestu da pitate svog sagovornika šta mu je u tom trenutku potrebno, pa čak i ako on kaže da samo budete tu, i to je u redu i može biti sasvim dovoljna i adekvatna podrška.
Zapamtite da je nekada sasvim dovoljno i da samo budete tu. Topao zagrljaj i slušanje su dragoceni. Ipak, ukoliko osoba koju poznajete dugo ispoljava anksiozne tegobe koje je značajno sputavaju u svakodnevnim aktivnostima, korisno je (pa čak i neophodno) da je uputite ka traženju stručne pomoći, odnosno obraćanju stručnim licima koji imaju iskustvo u radu sa sličnim problemima, niste sami,