Psihološki Centar Advice

Anksioznost

O anksioznosti se mnogo priča. Ali ne i dovoljno. Eho javnih govora od strane stručnjaka o brojnim aspektima iste daleko dopire. Sama činjenica da 8% svetske populacije ispoljava simptome anksioznosti, govori u prilog važnosti isticanja ove teme. I zato, hajde da, pre svega, razumemo šta je anksioznost i kako da je prepoznamo.

Anksioznost se prepoznaje kao difuzna, slobodno lebdeća napetost, gde ne postoji realna opasnost, odnosno spoljni objekat. Izostanak spoljnog objekta je značajan kriterijum na osnovu kojeg anksioznost razlikujemo od straha. Strah najčešće ima spoljni objekat, odnosno, kada se plašimo mi znamo čega se plašimo. Primera radi, plašimo se pasa, zmija, gubitka posla…. Kod anksioznosti nema spoljne opasnosti, već je reč o unutrašnjoj opasnosti i stanju unutrašnje teskobe. Dakle, osoba se plaši, a u stvari vrlo teško definiše čega se zaista plaši.

U savremenom svetu, gde se susrećemo sa brojnim izazovima, anksioznost predstavlja prirodnu reakciju našeg tela na preteće, ugrožavajuće ili stresne okolnosti. Normalno je da osećamo blagu uznemirenost pred ispit, prvi sastanak, intervju za posao, ili pak javni nastup. Takva blaga anksioznost, ili „pozitivna trema“ u ovakvim situacijama je adaptivna i pomažuća, s obzirom da podstiče motivaciju i fokusiranost. Ipak, kada anksioznost postane trajna i preplavljujuća, kada počne da nas ometa u našim svakodnevnim aktivnostima, više ne predstavlja adaptivnu i funkcionalnu reakciju.

Kako da prepoznamo simptome anksioznosti?

Simptomi anksioznosti se mogu podeliti u tri grupe – emocionalne, misaone i fizičke. Emocionalni se odnose na emocije koje osoba doživljava, misaoni na određene brige, koje su najčešće u vidu katastrofiziranja, dok fizički simptomi podrazumevaju fiziološke reakcije i pojedine ponašajne obrasce. Iako je spisak simptoma prilično dugačak, navešćemo osam najčešćih simptoma koji se prepoznaju u praksi.

Emocionalni:

1. Osećanje teskobe i strepnje

Misaoni:

1. Briga osobe da će izbubiti svest

2. Briga osobe da će izgubiti razum

3. Briga osobe da će doživeti infarkt/umreti

Fizički:

1. Ubrzan rad srca

2. Pritisak ili stezanje u grudima

3. Preznojavanje

4. Napeti, stegnuti mišići

Složićete se da su ovakve reakcije prilično neprijatne, bilo da ste ih imali u svom iskustvu, ili zamislili sebe kako ih proživljavate. Anksiozna stanja, do nivoa paničnih napada su krajnje nelagodna i nalikuju na stanja kada doživljavate realni strah od spoljnog objekta, s tim da je “izvor žarišta” unutrašnje prirode. Stoga, nije iznenađujuće da osobe koje doživljavaju intenzivne i kontinuirane tegobe ove prirode bivaju znatno ometene u svakodnevnom funkcionisanju, uz čestu brigu da će im se nešto loše desiti, da će umreti. Ipak, anksiozna stanja ne mogu dovesti do smrtnih ishoda, koliko god bila neprijatna, i činila se neizdrživa.

Optimistična činjenica jeste da klijenti koji imaju tegobe ove prirode veoma dobro reaguju na psihoterapiju, i to najčešće u kratkom vremenskom perodu. Kognitivno-bihejvioralna terapija se u praksi pokazala kao najefikasnija za rad sa anksioznim stanjima, kroz fokusiranje na iracionalna uverenja koja vode u disfunkcionalno osećanje anksioznosti. Svakako da uspešnost tretmana zavisi od ozbiljnosti stanja, te je mnogo učinkovitiji rezultat ukoliko se klijenti jave u što kraćem roku po prepoznavanju navedenih simptoma.

I zato, ukoliko prepoznajete kod sebe ili drage osobe ove tegobe, nemojte trpeti. Rešenje i te kako postoji, a tome svedoče brojni pojedinci koji su prošli proces promene kroz savetodavni i psihoterapijski rad i time poboljšali kvalitet svog života.

Nama je stalo.